Međunarodne gospodarske organizacije
Odaberite organizaciju:
Europska gospodarska komisija UN-a (UN/ECE)
Europsko udruženje slobodne trgovine (EFTA)
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP)
Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvitku (UNCTAD)
Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO)
Svjetska trgovinska organizacija (WTO)
Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO)
Međunarodni monetarni fond (IMF)
Europska gospodarska komisija UN-a (UN/ECE)
www.unece.org
Europska gospodarska komisija UN-a jedna je od četiriju regionalnih gospodarskih komisija ECOSOC-a (Gospodarske komisije UN-a za Južnu Ameriku, Aziju, Afriku i Europu).
UN/ECE utemeljen je 1947. od strane ECOSOC-a, danas ima 55 članica, među kojima su sve države Europe, azijske države s prostora bivšeg SSSR-a te SAD, Kanada i Izrael. Sjedište Europske gospodarske komisije je u UN-u u Ženevi. Od prosinca 2005. na čelu UN/ECE-a je Marek Belka (Poljska).
Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu osnovana je u cilju obnove europskih zemalja nakon 2. svjetskog rata. Posebnu važnost UN/ECE imao je tijekom hladnog rata jer je predstavljao instituciju koja je omogućivala kontinuiran dijalog eksperata dvaju blokova.
Glavno težište aktivnosti Europske gospodarske komisije u posthladnoratovskom vremenu je usmjereno na pomoć zemljama u tranziciji i njihovu uključivanju u globalne gospodarske tokove, a velika važnost pridaje se procesu približavanja EU-u. Jedna je od prvih specijaliziranih agencija UN-a koja je počela reformu unutar UN-a te ju i završila.
Republika Hrvatska članica je UN/ECE-a od svibnja 1992. godine. Suradnja Republike Hrvatske i UN/ECE-a ostvaruje se kroz Radnu skupinu za plin (Centar za plin), Odbor za održivu energiju, projekt "Energetska učinkovitost 21", Odbor za kopneni promet, Radnu skupinu o trgovini, industriji i razvitku poduzetništva, Odbor za zaštitu okoliša itd.
Za praćenje rada UN/ECE-a u okviru tijela državne uprave Republike Hrvatske ovlašteno je Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija – www.mvpei.hr.
Europsko udruženje slobodne trgovine (EFTA)
www.efta.int
Europsko udruženje slobodne trgovine utemeljeno je 1960. s ciljem promicanja slobodne razmjene robe industrijskoga podrijetla te unapređenja međusobne trgovine poljoprivrednim proizvodima. EFTA je osnovana Stockholmskom konvencijom (studeni 1959.), koja je postala pravomoćnom 3. svibnja 1960. godine. Sjedište Tajništva je u Ženevi u Švicarskoj. Generalni tajnik EFTA-e je veleposlanik Kĺre Bryn (Norveška).
Europsko udruženje slobodne trgovine osnovale su Austrija, Danska, Norveška, Švedska, Švicarska, Portugal i Velika Britanija. Udruženju je 1961. godine, u svojstvu pridruženog člana, pristupila Finska, koja je 1985. regulirala svoje odnose s EFTA-om kao punopravni član. Island je u sustavu EFTA-e od 1970. godine. S Udruženjem je blisko vezan Lihtenštajn preko Švicarske. Pristupanjem u Europsku zajednicu, EFTA-u napuštaju Danska i Velika Britanija (1973.) te Portugal (1986.).
Prijemom Austrije, Finske i Švedske u članstvo EU-a, od 1. siječnja 1995. godine aktivno se članstvo u EFTA-i svodi na Island, Norvešku, Švicarsku i Lihtenštajn.
Stockholmskom konvencijom dogovoreno je ukidanje carina i drugih necarinskih ograničenja u međusobnoj trgovini uz održavanje individualnosti ekonomskih politika u odnosima s trećim zemljama.
Ugovorom o uspostavi Europskoga gospodarskog područja (EEA), koji je na snazi od 1. siječnja 2004., uspostavljeno je najveće regionalno tržište svijeta. Jedina država članica koja nije ratificirala Ugovore o Europskome gospodarskom području je Švicarska.
Ugovor o slobodnoj trgovini između zemalja EFTA-e i Republike Hrvatske (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 12/01) potpisan je 21. lipnja 2001. u Vaduzu (Lihtenštajn), a u primjeni je od 1. siječnja 2002.
Ugovor uključuje trgovinu industrijskim, ribljim i ostalim morskim proizvodima te odredbe o tržišnom natjecanju, zaštiti intelektualnog vlasništva, javnim nabavama i državnom monopolu. Sklopljeni su i bilateralni ugovori za poljoprivredne proizvode između zemalja članica EFTA-e i Republike Hrvatske.
Industrijski proizvodi
Izvoz industrijskih proizvoda iz Hrvatske u zemlje EFTA-e u potpunosti je oslobođen carina.
Do 1. siječnja 2007. kompletan izvoz industrijskih proizvoda zemalja članica EFTA-e u Republiku Hrvatsku bit će u potpunosti oslobođen carina (članak 4. Dodatak V).
Riblji i ostali morski proizvodi
Zemlje članice EFTA-e prihvaćaju bescarinski uvoz svih ribljih proizvoda iz Republike Hrvatske. Za uvoz nekih ribljih proizvoda s podrijetlom iz zemalja EFTA-e u Republiku Hrvatsku predviđeno je potpuno ukidanje carina do 1. siječnja 2009.
Poljoprivredni proizvodi
Trgovina poljoprivrednim proizvodima obuhvaćena je trima bilateralnim ugovorima između zemalja EFTA-e i Republike Hrvatske:
- Bilateralni ugovor između Hrvatske i Švicarske (uključujući i Lihtenštajn) o poljoprivredno-prehrambenim proizvodima (1. siječnja 2002.)
- Bilateralni ugovor između Hrvatske i Norveške o poljoprivredno-prehrambenim proizvodima (1. travnja 2002.)
- Bilateralni ugovor između Hrvatske i Islanda o poljoprivredno-prehrambenim proizvodima (1. kolovoza 2002.).
Ugovorom je utemeljen Zajednički odbor ovlašten za nadzor njegova provođenja.
Predstavnici RH u Zajedničkom odboru jesu MINGORP, MVPEI te Stalna misija RH pri UN-u u Ženevi. Resorno tijelo državne uprave Republike Hrvatske ovlašteno za suradnju s EFTA-om je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva – www.mingorp.hr.
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP)
www.undp.org
Program Ujedinjenih naroda za razvoj osnovan je 1966. godine. Cilj programa je pružanje financijske i tehničke pomoći nerazvijenim zemljama te poticanje suradnje između 174 zemlje u kojim UNDP ima predstavništva. Na čelu UNDP-a od kolovoza 2005. je Kemal Dervis (Turska).
Odnosi UNDP-a i Republike Hrvatske određeni su Standard Basic Agreementom, potpisanim u New Yorku 1996. godine.
Ured UNDP-a u Hrvatskoj, otvoren 1996. kao Ured za vezu, postaje 2001. godine punopravnim Uredom stalnoga predstavnika. Stalni predstavnik UNDP-a u RH je Yuri Afanasiev (Rusija).
Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative, kao što su zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, demokratsko upravljanje i izgradnja institucija te prevencija HIV/AIDS-a.
Program za Hrvatsku
Programski ciklusi za Republiku Hrvatsku (1997. – 2000. i 2001. – 2003.) bili su usmjereni na hitnu pomoć ratom zahvaćenim područjima te na potporu aktivnostima u razdoblju prijelaza k razvojnim ciljevima (poglavito gospodarska obnova i programi razminiranja).
Programski ciklus 2004. – 2006., u skladu sa zahtjevima procesa približavanja Europskoj uniji, odnosio se na projekte razvitka demokracije, gospodarstva, zaštite okoliša te borbe protiv HIV-a.
Program za Hrvatsku (2007. – 2011.)
S ciljem povećanja važnosti Ureda, Ured u Hrvatskoj počeo je reorganizaciju i konsolidiranje svojega programskog područja djelovanja na pet različitih programskih područja, nudeći prepoznatljivu strategijsku poziciju i identitet UNDP-a:
- Lokalni razvoj (partner za provedbu programa je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, u koordinaciji Središnjega državnog ureda za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije)
- Socijalno uključivanje (glavni partner za provedbu programa je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a ostali partneri su Državni zavod za statistiku, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva)
- Upravljanje okolišem (partneri za provedbu programa su Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i HBOR)
- Poslovna partnerstva (ključni partneri u provedbi programa su mnogobrojna ministarstva, vodeći stručnjaci raznih poslovnih organizacija, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), Hrvatska gospodarska komora (HGK), Nacionalno vijeće za konkurentnost, sindikati, nevladine udruge, profesionalne asocijacije, akademske institucije i razni mediji)
- Tranzicijska pravda i društvena sigurnost (primarna područja interesa jesu: kontrola malog i lakog naoružanja (SALW), tranzicijska pravda i antikorupcijske inicijative, program se provodi u svrhu podrške USKOK-u i Državnom odvjetništvu RH).
Glavno koordinacijsko tijelo za provedbu novoga programa za Hrvatsku je Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije – www.strategija.hr.
Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvitku (UNCTAD)
www.unctad.org
Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvitku posebno je tijelo Generalne skupštine UN-a na području trgovine i razvitka, na čelu s dr. Supachaijem Panitchpakdijem (Tajland).
UNCTAD je utemeljen 1964. godine kao stalno međuvladino tijelo. Danas ima 190 država članica, a mnoge međuvladine i vladine organizacije imaju status promatrača. Sjedište UNCTAD-a je u Ženevi.
Glavni ciljevi UNCTAD-a su poticanje i rast trgovine, investicija u zemljama u razvoju, kao i pomoć pri njihovu integriranju u svjetsko gospodarstvo i prilagodba izazovima globalizacije.
Glavno težište aktivnosti UNCTAD-a usmjereno je na pitanje razvitka i s time povezanih pitanja s područja trgovine, financija, tehnologije, investicija i održivog razvitka. Godišnji proračun UNCTAD-a iznosi oko 50 milijuna američkih dolara (iz redovitoga proračuna UN-a), dok se aktivnosti tehničke suradnje (godišnje 24 milijuna američkih dolara) financiraju izvanproračunskim sredstvima (donatori, zemlje korisnice i druge organizacije).
Republika Hrvatska sudjeluje u radu UNCTAD-a od IX. konferencije UNCTAD-a, održane 1996. godine u Midrandu u Južnoafričkoj Republici. Izaslanstvo Republike Hrvatske sudjelovalo je i u radu X. i XI. konferencije, kada su glavne rasprave vođene oko ubrzanog razvoja moderne informacijske tehnologije i njezina utjecaja na gospodarsku politiku na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Današnja suradnja tijela državne uprave Republike Hrvatske i UNCTAD-a uključuje posredovanje Tajništva UNCTAD-a pri sklapanju bilateralnih sporazuma o uzajamnom poticanju i zaštiti ulaganja između RH i drugih zemalja, kao i suradnju Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja s UNCTAD-om u svezi s propisima i politikom tržišnog natjecanja u RH.
Resorna tijela državne uprave Republike Hrvatske zadužena za suradnju s UNCTAD-om su:
- Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva – www.mingorp.hr
- Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja – www.aztn.hr
Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO)
www.fao.org
Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu specijalizirana je agencija u okviru Ujedinjenih naroda čiji je zadatak borba protiv gladi te širenje znanja i informacija koje mogu pomoći u modernizaciji i unapređenju poljoprivrede, šumarstva i ribolova.
Sjedište FAO-a je u Rimu, na čelu mu je generalni direktor Jacques Diouf, kojemu je treći šestogodišnji mandat počeo u siječnju 2006. godine.
Republika Hrvatska stalna je članica FAO-a od 6. studenoga 1993. godine.
Tehnički konzultanti FAO-a sudjelovali su u provedbi većine međunarodnih projekata koje je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske provodilo u suradnji sa Svjetskom bankom i Europskom bankom za obnovu i razvoj. Iz te suradnje proizašli su: Strategija razvoja poljoprivrede Republike Hrvatske (1995.), Hitan zajam za obnovu hrvatske poljoprivrede (1996.), Projekt praćenja morskog ribarstva u RH (2000.), Projekt sprečavanja širenja kukuruzne zlatice u Europi (2000.), Projekt razvoja za potporu obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (2003.), Projekt obnove i zaštite obalnih šuma (2003.) i Projekt izgradnje mreže veletržnica u RH.
Velik doprinos FAO-ovih stručnjaka zabilježen je i putem projekata tehničke pomoći (TCP projekti) koji su u potpunosti financirani iz sredstava FAO-a. Uz provedbu projekata, suradnja s FAO-om uključuje sudjelovanje predstavnika iz Republike Hrvatske (predstavnici Ministarstva poljoprivrede i šumarstva te raznih državnih i znanstvenih institucija) na sastancima pojedinih odbora, ministarskih konferencija, kao i na specifičnim sastancima, skupovima ili seminarima koji obuhvaćaju stručnu problematiku.
Republika Hrvatska potpisala je niz mnogostranih međunarodnih ugovora: Sporazum o utemeljenju Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja – GFCM, Međunarodnu konvenciju za zaštitu bilja – IPPC, Statut Europske komisije za kontrolu bolesti slinavke i šapa – EUFMD, Međunarodnu komisiju za topolu u okviru FAO-a – IPC, Ugovor o ustanovljenju Međunarodne organizacije za razvoj ribarstva u Istočnoj i Srednjoj Europi – EUROFISH.
Suradnja Republike Hrvatske s FAO-om uključuje i povezivanje sa svjetskim bazama podataka iz područja poljoprivrede koja se ostvaruje putem FAO-AGROSTATA.
Resorno tijelo državne uprave Republike Hrvatske za praćenje rada FAO-a je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva na adresi www.mps.hr.
Svjetska trgovinska organizacija (WTO)
www.wto.org
Svjetska trgovinska organizacija (WTO) je međunarodna organizacija koja predstavlja institucionalni i pravni okvir multilateralnog trgovinskog sustava u područjima carina i trgovine robama, uslugama i intelektualnom vlasništvu.
Deklaracijom iz Marakeša od 15. travnja 1994. godine utemeljen je WTO kao međunarodna organizacija koja je u svoju strukturu ugradila dotadašnji Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT), ali je svoj djelokrug proširila na dva nova područja – trgovinu uslugama (GATS) i intelektualno vlasništvo (TRIPS). WTO službeno djeluje od 1. siječnja 2005. godine, a sjedište mu je u Ženevi. Od 2005. glavni direktor WTO-a je Pascal Lamy (Francuska).
IV. ministarskom konferencijom 2001. godine u Dohi u Kataru pokrenut je novi niz multilateralnih trgovinskih pregovora, tzv. Doha runda, čime će djelokrug WTO-a biti dodatno proširen tzv. singapurskim područjima ulaganja i zaštite okoliša.
Cilj i smjernice WTO-a
Djelovanje WTO-a usredotočeno je na stvaranje otvorenog i ravnopravnog sustava trgovinskih pravila, progresivne liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka trgovini robama i uslugama, uklanjanje svih oblika protekcionističkih mjera i diskriminacijskih tretmana u međunarodnim trgovinskim odnosima, integraciju nerazvijenih zemalja i zemalja u razvoju te tranzicijskih zemalja u multilateralni sustav i postizanje maksimalnog stupnja transparentnosti trgovinskog multilateralnog sustava.
Članice WTO-a
Članice jesu države ili carinski teritoriji (Tajvan)i prema stanju zabilježenom 2006. godine WTO obuhvaća 150 članica.
Organizacijska struktura WTO-a
Ministarska konferencija (Ministerial Conference) najviše je tijelo koje odlučuje o pitanjima WTO-ovih multilateralnih trgovinskih sporazuma. Sastavljeno je od visokih predstavnika država članica, ministara, carinskih unija i neovisnih carinskih teritorija i sastaje se barem jedanput u dvije godine. Odluke donosi konsenzusom.
I. ministarska konferencija, Singapur, 9. – 13. prosinca 1996. godine.
Singapurska ministarska deklaracija potvrđuje opredjeljenje članica za daljnjom liberalizacijom trgovine uslugama, s posebnim naglaskom na potrebe dovršetka pregovora o trgovini telekomunikacijskim i financijskim uslugama te uslugama u pomorskom transportu. Deklaracijom je izražena podrška za ugrađivanjem područja investicija i konkurencije u okvire WTO-a.
II. ministarska konferencija, Ženeva, Švicarska, 18. – 20. svibnja 1998. godine.
Ministarska konferencija revidira doprinos WTO-a svjetskoj ekonomskoj stabilnosti, rastu i zapošljavanju, pokreće posebnim Planom aktivnosti za nerazvijene i male zemlje njihovo snažnije uključivanje u jedinstveni multilateralni trgovinski sustav i prihvaća Deklaraciju o globalnoj elektroničkoj trgovini (e-commerce).
III. ministarska konferencija, Seattle, SAD, 30. studenoga – 3. prosinca 1999. godine.
Ministarska konferencija u Seattleu trebala je pokrenuti novu rundu multilateralnih trgovinskih pregovora, ali je doživjela neuspjeh te, prvi put, nije donesena ministarska deklaracija.
IV. ministarska konferencija, Doha, Katar, 9. – 13. studenoga 2001. godine.
Pokrenuta je nova runda multilateralnih trgovinskih pregovora, u članstvo su primljene Kina i neovisni carinski teritorij Tajvan, a novi pregovori prošireni su na područja odnosa trgovine i investicija, konkurencije i zaštite okoliša. Ministarskom deklaracijom usuglašeno je da će nova runda obuhvaćati pregovore u sljedećim područjima: implementacija preuzetih obveza; poljoprivreda – smanjivanje (s intencijom uklanjanja) svih izvoznih subvencija, prihvaćajući pregovore o netrgovinskim aspektima poljoprivrede; trgovina uslugama; pristup tržištima za nepoljoprivredne proizvode; trgovinska pitanja vezana uz prava intelektualnog vlasništva; državne nabave; olakšanje trgovine; WTO-ova pravila; poboljšanje i objašnjenje odredbi za rješavanje sporova; elektronička trgovina; integracija tzv. malih ekonomija u WTO-ov sustav; odnos trgovine i transfera tehnologije; trgovina, dugovi i financijske politike; tehnička suradnja; suradnja s nerazvijenim zemljama te specijalni i diferencijalni tretman.
Stajališta RH na Ministarskoj konferenciji u Dohi iznesena su na plenarnom zasjedanju Konferencije te u okviru neformalne konzultativne skupine CEFTA plus i skupine novih članica, na čiju je intervenciju u završnu Deklaraciju ugrađena opaska da se priznaju koncesije koje su nove članice dale u postupku primitka u WTO. To je važno kako bi se izbjeglo da se u novoj rundi pregovora od tih zemalja traže iste koncesije kao od ostalih članica.
V. ministarska konferencija, Cancun, Meksiko, 10. – 14. rujna 2003.
Ministarska konferencija u Cancunu nije uspjela zbog nemogućnosti postizanja dogovora oko konkretnih odluka i Ministarske deklaracije. Dogovor nije postignut zbog nepremostivih razlika između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju oko ključnih područja pregovora: poljoprivrede, pristupa tržištu industrijskih proizvoda te pokretanja pregovora o Singapurskim temama (područja ulaganja, tržišnog natjecanja, olakšavanja trgovine i transparentnosti u javnim nabavama).
VI. ministarska konferencija, Hong Kong, prosinac 2005.
Ulaganjem iznimnih napora i političkih pritisaka, s obzirom na to da su postojali svi preduvjeti za neuspjeh Konferencije, članice su se fokusirale na tzv. razvojna pitanja u pregovorima, a najveći broj dogovorenih odredbi išao u prilog zemljama u razvoju (odredbe na području poljoprivrede i pregovora NAMA), pa ova Konferencija predstavlja svojevrsnu prekretnicu u globalnim trgovinskim pregovorima u sklopu WTO-a. Realna politička snaga zemalja u razvoju najbolje je artikulirana u skupini G-20 zemalja, u pregovorima na području poljoprivrede. Glavni rezultat Konferencije je dogovor oko krajnjeg roka za ukidanje svih oblika izvoznih subvencija do kraja 2013. godine, uz napomenu da se veći dio snižavanja očekuje u prvoj polovici prijelaznog razdoblja. (Na području domaćih potpora dogovoren je model prema kojem se zemlje pri snižavanju AMS potpora svrstavaju u tri pojasa: u najvišem pojasu je EU, u srednjem se nalaze SAD i Japan, dok su u trećem pojasu za snižavanja sve ostale razvijene zemlje i neke veće zemlje u razvoju, uz napomenu da razvijene zemlje u trećem pojasu trebaju u većoj mjeri sniziti svoje potpore u odnosu na ostale zemlje iz toga pojasa.)
NAMA
Prihvaćena je ideja o primjeni tzv. švicarske formule te je dana preporuka da se nastave pregovori oko sektorskih inicijativa prema dobrovoljnom načelu. Također, novom su preporukom o primjeni metode nelinearnog uvećavanja prilikom pretvaranja neplafoniranih u plafonirane carine (manjim neplafoniranim carinama pribraja se veći koeficijent, dok se većim neplafoniranim carinama pribraja manji koeficijent u izračunu plafonirane carine) zemlje u razvoju (prije svih Indija, Brazil i Argentina) izborile još jednu pobjedu.
Trgovina uslugama.
Člankom 7. b jamči se otvaranje bilateralnih, multilateralnih ili plurilateralnih pregovora oko koncesija na području trgovine uslugama.
WTO-ova pravila.
Dogovoren je rok za sporazum na području transparentnosti regionalnih trgovinskih ugovora (RTA), kao i rokovi za postizanje dogovora na svim ostalim područjima o kojima se pregovara (RTA, antidamping, subvencije i mjere s kompenzacijskim učinkom, subvencije u ribarstvu) do kraja 2006. godine.
Razvojna pitanja.
Dogovoren je bescarinski i beskvotni (slobodni) pristup tržištu razvijenih zemalja, i onih zemalja u razvoju koje će to željeti, proizvodima iz najnerazvijenijih zemalja od 2008. godine, ili od dana početka primjene rezultata tekućega kruga pregovora. (One članice koje budu imale poteškoća prilikom omogućavanja pristupa tržištu proizvodima iz najnerazvijenijih zemalja morat će pružiti slobodan pristup najmanje 97 % proizvoda iz najnerazvijenijih zemalja, s naznakom da se kroz prijelazno razdoblje i to ograničenje treba ukinuti.) Osim toga, razvijene zemlje su se obvezale na pojednostavnjivanje pravila o podrijetlu roba kako bi se pospješio uvoz iz tih zemalja.
Glavna tijela WTO-a
Glavno vijeće (General Council) je tijelo koje odlučuje o tekućim pitanjima WTO-a u razdoblju između ministarskih konferencija. Zasjeda u obliku tijela Glavnog vijeća kao Tijela za rješavanje sporova i Tijela za pregled trgovinskih politika. Sastavljeno je od predstavnika država članica i odgovorno je i nastupa u ime Ministarske konferencije.
Tijelo za rješavanje sporova (Dispute Settlement Body) zasjeda u obliku odnosno na razini Glavnoga vijeća i sadrži dva pomoćna tijela:
Skupina stručnjaka za rješavanje sporova (Dispute Settlement Panels of Experts) i Žalbeno tijelo (Appellate Body). Vijeća su tijela treće razine organizacijske strukture WTO-a, odgovorna su Glavnome vijeću, a sastoje se od predstavnika svih članica.
- Vijeće za trgovinu robama (Goods Council) sadrži 11 odbora koji pokrivaju specifična područja sporazuma, odnosno odbore za poljoprivredu, pristup tržištima, primjenu sanitarnih i fitosanitarnih mjera, tekstil i odjeću, tehničke prepreke trgovini, subvencije i kompenzacijske mjere, investicijske mjere vezane uz trgovinu, zaštitne mjere, antidamping mjere, postupke dopuštanja uvoza, pravila o podrijetlu, inspekciju prije transporta te Radnu skupinu za državna trgovinska poduzeća.
- Vijeće za trgovinu uslugama (Services Council) sadrži pomoćna tijela, radne skupine za profesionalne usluge, pravila trgovine uslugama i specifične obveze.
- Vijeće za trgovinska pitanja vezana uz intelektualno vlasništvo (TRIPS Council).
Odbori i radne skupine unutar Vijeća tijela su četvrte, najniže razine organizacijske strukture WTO-a.
Tajništvo WTO-a nalazi se u Ženevi. Sastoji se od Ureda glavnoga direktora i četiriju ureda zamjenika glavnoga direktora. Ima 500 djelatnika, ali nema funkciju odlučivanja. Osnovna funkcija je pružanje tehničke podrške vijećima, odborima, ministarskim konferencijama, kao i tehničke pomoći zemljama u razvoju, pravne pomoći u postupku rješavanja sporova te savjeta vladama u postupku pristupanja. Godišnji proračun Tajništva iznosi 117 milijuna švicarskih franaka.Neformalne skupine WTO
U kontekstu promicanja svojih interesa države se članice, osim kada nastupaju zasebno, grupiraju prema određenim zajedničkim interesima ili sukladno tijeku pregovora, te nastupaju zajednički u okviru nekoliko neformalnih ili konzultativnih skupina.
Skupina CAIRNS nastala je pred početak urugvajske runde kako bi države ojačale svoje pozicije unutar pregovora o liberalizaciji trgovine poljoprivrednim proizvodima. Ta je skupina postala važan čimbenik u pregovorima o poljoprivredi. Stav skupine CAIRNS je da poljoprivreda treba biti liberalizirana. Obuhvaća zemlje s četiriju kontinenata, od članica OECD-a do nerazvijenih zemalja. Članice su Argentina, Australija, Brazil, Kanada, Čile, Kolumbija, Fidži, Mađarska, Indonezija, Malezija, Novi Zeland, Paragvaj, Filipini, Tajland i Urugvaj.
Skupina EU. Predstavnik EK-a nastupa u ime 25 država članica EU-a (osim u području usluga), ali je svaka država zasebna članica WTO-a.
Skupina ASEAN obuhvaća Maleziju, Indoneziju, Singapur, Filipine, Tajland i Brunej.
Skupina ACP povremeno nastupa zajednički i obuhvaća neke afričke, karipske i zemlje Tihoga oceana.
Skupina NAFTA obuhvaća Kanadu, SAD i Meksiko.
Skupina MERCOSUR obuhvaća Brazil, Argentinu, Paragvaj i Urugvaj.
Nekadašnja skupina CEFTA plus. Iako je većina njezinih članica formalno napustila CEFTA-u zbog pridruženja EU-u, često u promicanju zajedničkih interesa nastupa jedinstveno. U ovoj neformalnoj skupini nalaze se Poljska, Češka, Mađarska, Slovačka, Slovenija, Bugarska, Rumunjska, Litva, Estonija, Letonija i RH.
RAM – Recently Accepted Members ili skupina nedavno pridruženih članica odnosi se na grupu zemalja primljenih u WTO neposredno prije IV. ministarske konferencije u Dohi, kada je položaj tih zemalja, u koje se ubraja i RH, posebno apostrofiran u čl. 9 Deklaracije iz Dohe. Uz Hrvatsku, zemlje članice RAM-a su Albanija, Gruzija, Jordan, Litva, Moldova, Oman, Kina i Tajvan.
RH i WTO
RH je počela pripreme za pristupanje GATT-u 1993. godine i službeno dobila status promatrača te je 27. listopada 1993. godine uspostavljena Radna skupina RH za pristupanje WTO-u. RH je pristupila WTO-u 30. studenoga 2000. godine.
Pregovori RH o pristupanju u članstvo WTO-a trajali su šest i pol godina. Održano je šest službenih i četiri neslužbene sjednice Radne skupine za prijam RH u WTO, odnosno rundi multilateralnih pregovora, te 20 rundi bilateralnih pregovora. U multilateralnim pregovorima potvrđena je usklađenost hrvatskoga trgovinskog, carinskog, deviznog, poreznog i drugog zakonodavstva s pravilima sporazuma WTO-a. Tijekom bilateralnih pregovora RH je pregovarala s 19 WTO-ovih članica koje su izrazile interes pregovarati o carinskim uvjetima za pristup njihovih roba i pružanje usluga na hrvatskome tržištu. To su SAD, EK, Japan, Mađarska, Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska, Norveška, Švicarska, Turska, Australija, Novi Zeland, Kanada, Urugvaj, Ekvador, Meksiko, Kirgistan i Indija.
RH je od rujna 1999. godine bila blokirana u postupku prijma u članstvo u WTO zbog oprečnih stavova i zahtjeva SAD-a i EU-a (Francuske) glede liberalizacije audiovizualnih usluga, pri čemu je SAD zastupao stav liberalizacije, a EK stav zaštite kulturne raznolikosti. RH je tražila isti tretman kao baltičke zemlje, argumentirajući svoj stav kako je RH europska zemlja orijentirana integraciji u europske strukture, članica Vijeća Europe i potpisnica Konvencije o prekograničnoj televiziji. Takav model SAD nije prihvatio, uz argumentaciju da RH nema ugovorom institucionaliziran odnos s EU-om, kao što to imaju baltičke zemlje sporazumima o pridruživanju. U veljači 2000. godine izmijenjena je hrvatska ponuda tako da je približena zahtjevima EK-a, no nije bila prihvaćena od američke strane. Novim neformalnim prijedlogom postignut je dogovor koji ne uključuje obveze glede sadržaja programa, već obveze davanja koncesija pri stjecanju vlasništva i upravljanja radijskim i televizijskim postajama.
Pristupivši u članstvo WTO-a, u RH su prosječne carinske stope na industrijske proizvode smanjene sa 9,7 % na 6,5 % te nakon prijelaznih razdoblja od 2 do 5 godina na 5,34 %. Za poljoprivredne proizvode prosječne carinske stope smanjene su sa 33,7 % na 25 %, dok će nakon prijelaznih razdoblja do sedam godina biti smanjene na 16,4 %, uključujući i carine na uvoz ribe i ribljih proizvoda, koje će biti smanjene sa 32,1 % na 15,5 %.
RH je tijekom pregovora o prijmu prihvatila gotovo sve prijedloge carinskih stopa "0 za 0" (za drvo, igračke, čelik, pivo, papir, metale, poljoprivrednu, medicinsku, znanstvenu i građevinsku opremu) i carinske harmonizacije za tekstile (12-14 %) i kemikalije (6,5 %).
U području usluga RH je značajno otvorila tržište, a glede audiovizualnih usluga slijedila je baltički model kojim je odobrena iznimka od načela najpovlaštenije nacije te dodatne obveze u područjima audiovizualnih kinematografskih, kazališnih i telekomunikacijskih usluga, uključujući ukidanje poreza na dodanu vrijednost na kinematografske ulaznice.
S danom prijma u članstvo RH je pristupila WTO-ovu višestranom Sporazumu o trgovini civilnim zrakoplovima. Pregovori o pristupanju multilateralnom Sporazumu o državnim nabavama pokrenuti su na temelju zatraženog statusa promatrača od 14. lipnja 1999. godine u veljači 2002. godine.
RH u kontekstu promicanja svojih interesa u WTO-u nastupa i u okviru neformalne konzultativne skupine zemalja CEFTA plus. Kao članica prvi put je sudjelovala na Ministarskoj konferenciji 2001. godine u Dohi kojom je pokrenuta nova runda multilateralnih trgovinskih pregovora. Stajališta RH iznesena su na plenarnom zasjedanju Konferencije i u okviru neformalne skupine CEFTA plus te skupine novih članica.
RH glede WTO-ova multilateralnog trgovinskog sustava zastupa sljedeća stajališta:
- pokretanje nove sveobuhvatne runde pregovora
- sustavna multilateralna trgovinska liberalizacija i jačanje WTO-ova sustava
- fleksibilnost u preuzimanju novih obveza do isteka ugovorenih prijelaznih razdoblja u područjima poljoprivrede i pristupa tržištu
- poseban položaj RH unutar RAM inicijative, uključujući dulja prijelazna razdoblja i grace period zbog ustupaka koje je RH već dala prilikom pristupa u WTO
- podržava pregovore, odnosno uključivanje novih područja, odnosa trgovine i investicija, konkurencije i okoliša u WTO-ov multilateralni sustav
- podržava trgovinsku liberalizaciju unutar regionalnih okvira suradnje kao WTO-ovu sustavu komplementarnog procesa
- podržava netrgovinske aspekte poljoprivrede, tj. načelo multifunkcionalnosti poljoprivrede
- podržava poseban tretman zemalja u razvoju.
Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO)
www.wipo.org
Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo specijalizirana je agencija UN-a osnovana 1970. godine sa zadaćom brige o intelektualnom vlasništvu, a sjedište joj je u Ženevi. Od 2005. glavni direktor je dr. Kamil Idris. Republika Hrvatska član je WIPO-a od listopada 1991. godine.
WIPO je depozitar ili krovno tijelo za nadgledanje 23 međunarodna sporazuma koji reguliraju različite aspekte svjetskog sustava zaštite intelektualnog vlasništva, među kojima se posebno ističe TRIPS – Agreement on Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights. Odredbe TRIPS-a vezane su za autorsko pravo i srodna prava, patente, robne znakove, znakove geografskog podrijetla i industrijski dizajn.
Ugovorom između Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo i Svjetske trgovinske organizacije (1996.) podijeljene su ovlasti za implementaciju sporazuma TRIPS, kao i za pravnu i tehničku pomoć zemljama članicama.
Donošenjem paketa zakona s područja intelektualnog vlasništva 2004. godine u najvećoj mjeri usuglašen je pravni okvir zaštite intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj sa standardima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo.
Preostali dijelovi sustava zaštite koje valja dopuniti prepoznati su u Nacionalnoj strategiji razvoja sustava intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske, dokumentu koji je prihvatila Vlada RH 2005. godine.
Tijelo državne uprave ovlašteno za rad na implementaciji međunarodnih ugovora i međunarodnu suradnju na području zaštite intelektualnog vlasništva jest Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Ulica grada Vukovara 78, 10000 Zagreb – www.dziv.hr.
Međunarodni monetarni fond (IMF)
www.imf.org
Republika Hrvatska članica je MMF-a od 14. prosinca 1992., prilikom čega je stekla kvotu od SDR 261.600.000 (388,26 milijuna američkih dolara). Prihvaćanjem XI. povećanja kvote, hrvatska kvota se, od 10. veljače 1999., povećala na SDR 365.100.000 (541,87 milijuna američkih dolara), što čini 0,172 % ukupne kvote MMF-a.
Republika Hrvatska nalazi se u Konstituenci MMF-a kojoj je na čelu Nizozemska. Uz Nizozemsku i Hrvatsku, zemlje sudionice su Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Gruzija, Izrael, Makedonija, Moldova, Rumunjska i Ukrajina. Ova Konstituenca ima glasačku snagu od ukupno 105.412 glasova, što iznosi 4,85 % glasačke snage (hrvatski udio iznosi 0,18 % glasačke snage).
Stalno predstavništvo MMF-a otvoreno je u Zagrebu 1996. godine. Ured se nalazi u prostorijama Hrvatske narodne banke, a sadašnji stalni predstavnik je Athanasios Vamvakidis.
Financijski aranžmani
a) Prvi stand by aranžman odobren je Republici Hrvatskoj 1994. godine u iznosu od SDR 65,40 milijuna (97,06 milijuna američkih dolara – 25 % tadašnje kvote), na rok od 18 mjeseci. Zatvoren je 1999. godine.
b) Zajedno sa stand by aranžmanom, Republici Hrvatskoj 1994. godine odobrena je i Olakšica za pretvorbu gospodarskog sustava (Systemic Transformation Facility – STF) u iznosu od SDR 130,80 milijuna (194,12 milijuna američkih dolara). Aranžman je zatvoren 2002. godine.
c) Prošireni aranžman (Extended Fund Facility – EFF) odobren je Republici Hrvatskoj 1997. godine u iznosu od SDR 353,16 milijuna, na rok od 3 godine. Zatvoren je 2002. godine.
d) Drugi stand by aranžman odobren je Republici Hrvatskoj 2001. godine na rok od 14 mjeseci u iznosu od 200 milijuna SDR (296,83 milijuna američkih dolara – 55 % kvote). S obzirom na relativno visoku razinu međunarodnih pričuva, povoljne platnobilančne izglede i dobru prihvaćenost Hrvatske na međunarodnom tržištu kapitala, taj aranžman je zaključen kao mjera opreza (precautionary arrangement), s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače.
e) Treći stand by aranžman odobren Republici Hrvatskoj 2003. godine na rok od 14 mjeseci u visini od 105,88 milijuna SDR (157,14 milijuna američkih dolara – 29 % kvote) nije povučen.
f) Četvrti stand by aranžman odobren Republici Hrvatskoj 2004. godine u iznosu SDR 97 milijuna (143,96 milijuna američkih dolara – 26,6 % kvote) na rok od 20 mjeseci nije povučen.
g) Produljenje četvrtoga stand by aranžmana: Izvršni odbor MMF-a odobrio je produljenje aranžmana do 15. studenoga 2006. te povećao pravo pristupa sredstvima na 99 milijuna SDR-a (oko 142,7 milijuna američkih dolara).
h) Neto kumulativna alokacija: Kao članica Odjela specijalnih prava vučenja (pri MMF-u) Hrvatska uredno servisira i obveze koje proizlaze iz sukcesijom naslijeđenih obveza po alokaciji specijalnih prava vučenja.
Više informacija na:
Svjetska Banka (WB)
www.worldbank.org
Republika Hrvatska punopravna je članica Svjetske banke od 25. veljače 1993. godine.
Upisani kapital Republike Hrvatske iznosi 276,64 milijuna američkih dolara, od čega je uplaćeni kapital 17,3 milijuna američkih dolara, a kapital na poziv 259,3 milijuna američkih dolara. Na temelju broja dionica i uplaćenog udjela u kapitalu Hrvatska ima pravo na 2.543 glasa, što čini 0,16 % glasačke snage.
Republika Hrvatska nalazi se u Konstituenci Banke kojoj je na čelu Nizozemska, a u kojoj se uz RH nalaze i Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Gruzija, Izrael, Makedonija, Moldova, Nizozemska, Rumunjska te Ukrajina. Redoviti sastanci Konstituence održavaju se dan prije godišnjeg i proljetnog zasjedanja Banke i MMF-a. Predsjednik Banke je Paul Wolfowitz (SAD).
Resorno tijelo ovlašteno za suradnju sa Svjetskom bankom je Ministarstvo financija. - www.mfin.hr
Zajmovi Svjetske banke
Od 1993. do 2006. Banka je Republici Hrvatskoj odobrila 36 zajmova (od čega 26 izravnih i 10 zajmova uz državno jamstvo) u vrijednosti 1,2 milijarde eura. Banka je također je omogućila sklapanje ugovora o darovnicama s međunarodnim fondovima i vladama donatorima te upravljala gotovo svim darovnicama vrijednima više od 40 milijuna eura. Zajmovi se odnose na projekte tehničke pomoći, infrastrukturne projekte itd.
Za provedbu projekata i korištenje aktivnih zajmova zadužena su resorna ministarstva odnosno Vladine agencije (HBOR, Hrvatske vode, HAGENA i dr.).
Ministarstvo financija koordinira planiranje, predlaganje i ugovaranje novih zajmova.
Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD)
www.oecd.org
OECD predstavlja skupinu od 30 država članica koje zajednički proizvode više od 60% svjetskih dobara i usluga. Razvila se iz Organizacije za europsku gospodarsku suradnju, osnovane 1947. sa ciljem upravljanja američkom pomoći u sklopu Marshallova plana, da bi od 1961. organizacija počela djelovati pod današnjim imenom. Sjedište organizacije je u Parizu gdje se nalazi i Tajništvo.
Države članice su: Australija, Austrija, Belgija, Kanada, Češka, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Italija, Japan, Koreja, Luksemburg, Meksiko, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška, Poljska, Portugal, Slovačka, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Velika Britanija, SAD.
Status promatrača imaju 23 države: Argentina, Brazil, Bugarska, Čile, Estonija,
Hong Kong, Hrvatska, Indija, Indonezija, Izrael, Južna Afrika, Kina, Latvija, Litva, Malezija, Maroko, Pakistan, Rumunjska, Rusija, Singapur, Slovenija, Tajland i Ukrajina.
Glavni ciljevi i aktivnosti OECD-a su sljedeći: održivi gospodarski rast i zaposlenost te povećanje životnog standarda zemalja članica uz održavanje financijske stabilnosti. OECD ostvaruje i aktivnu suradnju s više od 70 zemalja ne-članica, nevladinim organizacijama te udrugama civilnoga društva.
Glavno tijelo OECD-a je Vijeće, sačinjeno od predstavnika država članica. Vijeće daje smjernice za aktivnosti Odbora te donosi odluke o godišnjem proračunu. Generalni tajnik OECD-a je Angel Gurría.
Resorno tijelo državne uprave Republike Hrvatske nadležno za suradnju s OECD-om je: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva – www.mingorp.hr
Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD)
www.ebrd.com
Europska banka za obnovu i razvoj (dalje u tekstu: Banka) je najmlađa međunarodna financijska institucija, osnovana u svibnju 1990. godine kako bi pomogla proces tranzicije država Istočne i Srednje Europe. Banku je osnovalo trideset i devet država i dvije institucije - Europska investicijska banka i Europska unija. Danas Banka broji 63 članice, od čega je 29 država korisnica sredstava Banke i 2 navedene institucije.
U Odboru izvršnih direktora je 23 predstavnika članica Banke. Predsjednik Banke je Jean Lemierre koji je na dužnost stupio 3. srpnja 2000. godine i time postao četvrti predsjednik Banke od njenog osnivanja. Na godišnjoj skupštini u Londonu 2004. godine je ponovno izabran za predsjednika na mandat od četiri godine.
Članstvo Republike Hrvatske
Republika Hrvatska postala je punopravnom članicom Banke 15. travnja 1993. godine. Republika Hrvatska kao dioničar Banke posjeduje 72,92 milijuna eura odnosno 0,368% glasačke moći. Sredinom 1996. godine EBRD je otvorila Ured u Zagrebu. Guverner u Banci je po funkciji ministar financija, a zamjenik guvernera pomoćnik ministra financija nadležan za međunarodne financijske institucije.
Hrvatska je 1. prosinca 1993. godine pristupila grupaciji država (tzv. Konstituenci) Mađarske, Češke i Slovačke koje su 1. veljače 1993. godine potpisale ugovor o međusobnoj raspodjeli pozicija unutar Ureda.
Aktivnosti Banke u Republici Hrvatskoj
Po iznosu do sada odobrenih zajmova Hrvatskoj i pruženoj tehničkoj pomoći, Banka je (pored Međunarodne banke za obnovu i razvoj) jedan od najznačajnijih stranih financijskih izvora. Ukupna vrijednost odobrenih zajmova/ulaganja u Hrvatsku do danas iznosi 1,74 milijarde EUR za 79 projekta uključujući 5 regionalnih, čija je ukupna vrijednost oko 4,5 milijarde EUR-a. Prosječna godišnja vrijednost financiranja oko 150 milijuna EUR. Banka je odobrila 134 projekata tehničke pomoći ukupne vrijednosti 10,3 milijuna EUR-a. Struktura financiranja po sektorima je slijedeća: financijske institucije 36%, infrastruktura 33%, posebne djelatnosti 21% (agroindustrija 17%, nekretnine i turizam 1%, telekomunikacije, informatika, mediji 3%), opće gospodarstvo 6%, energetika 4%. Od ukupnog broja sklopljenih projekata dominiraju oni u privatnom sektoru (72%).
Strategija za Hrvatsku 2007. - 2009.
Suradnja s Bankom odraz je potreba Republike Hrvatske i zajedničkih aktivnosti Vlade i EBRD-a na utvrđivanju prioritetnih pravaca i mogućnosti financiranja projekata od strane EBRD. «Strategiju za Hrvatsku» usvojila je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 26. travnja 2007. godine, a potom i Odbor izvršnih direktora EBRD-a 15. svibnja 2007. godine.
U «Strategiji za Hrvatsku» EBRD identificira sljedeće prioritete:
Infrastruktura i okoliš: Banka će se usredotočiti na projekte koji se mogu financirati na komercijalnoj osnovi, bez potpore državnoga jamstva. Na razini lokalne i područne samouprave, Banka će uvesti nove instrumente i omogućiti lakši razvoj učinkovitijih regionalnih projekata gdje god je to izvedivo. Banka će i dalje podupirati pripremu projekata koji mogu izvući korist iz sufinanciranja sredstvima IPA.
Poduzetništvo: Banka je čvrsto opredijeljena za pomoć Vladi u privatizaciji i restrukturiranju osjetljivih grana, poglavito brodogradnje, teške industrije i turizma. Banka će i dalje financijski pratiti obećavajuće hrvatske tvrtke u njihovom regionalnom rastu i okrupnjavanju.
Financijske djelatnosti: Banka će težiti financiranju MSP-a uz potporu EU-a, a u sklopu kreditne linije za financiranje MSP-a i uz stavljanje naglaska na tvrtke koje se bave poslovima leasinga. Nastojat će financirati i tvrtke za faktoring u sklopu Programa olakšavanja trgovine (TFP-a)
Više informacija na: www.mfin.hr
